Na predlog tuzlanskega muftija Huseina Kavazovića je Rijaset Islamske skupnosti v BiH pripravil petkovo hutbo, ki jo bodo imami danes, 06. julija 2007 prebrali v vseh džematih na področju Rijaseta IS v BiH, vseh Mešihatov in ostalih džematih bošnjaške diaspore. Hutba govori o Srebrenici oziroma genocidu, ki se je zgodil leta 1995 nad muslimani Srebrenice in njene okolice. Ob tej priložnosti objavljamo hutbo v celoti toda na žalost v bosanskem jeziku. Prosimo za razumevaje. (Mešihat)
HUTBA O OBILJEŽAVANJU 12.GODIŠNJICE GENOCIDA U SREBRENICI
Draga braćo i sestre!
Već je dvanaesta godina od strašnog događaja koji se zbio nad muslimanima u Srebrenici kada je izvršen nezapamćeni genocid nad Bošnjacima od strane agresora. Ovom našom hutbom želimo da ponovo osudimo taj nezapamćeni masakr koji se planski dogodio a koji njegovi izvršioci i dalje ne priznaju, ne osjećaju grižnju savjesti za ono što su počinili i ne kažnjavaju nalogodavce i počinioci tog krvavog nedjela.
Genocid u Srebrenici nije uradio jedan ili nekoliko zločinaca. Bilo ih je na hiljade. Sistematski se pripremao i odvijao. Na krvi, zločinu i genocidu gradio se sustav Republike Srpske koji i dalje ostatku bošnjačkog naroda koji se vratio u Srebrenicu zagorčava život ili onima koji žele da se vrate vrši razne opstrukcije i uskraćuje osnovna ljudska prava.
Želimo da pružimo podršku svim nastojanjima Srebreničana i svima drugima koji osuđuju zločin i traže hapšenje, suđenje i kažnjavanje stratega i počiniocima tog gnjusnog genocida. Mi se solidarišemo sa Srebreničanima. Jasno i glasno zahtijevamo slobodu i pravdu.
Agresor je ovim svojim počinjenim genocidom međunarodnu javnost doveo pred svršen čin, a Bošnjacima kazao: “Ovo je osveta Turcima za bunu dahija i sječu srpskih knezova 1804. godine.” Srpski vojskovođa, ratni zločinac, tu je rečenicu javno rekao. Svi koji su bili sa njime, oni koji su to planirali i koji su ih poslali tako su govorili. Mnogi tako i danas govore koristeći svoju odvratnu devizu: “Nož, Žica, Srebrenica”.
Oni prigovaraju Bošnjacima što traže kosti svojih ubijenih i izmasakriranih već 12 godina i što ih sahranjuju i obilježavaju na šehitskom Mezarju u Potočarima držeći to svojom svetom dužnošću i ljudskom obavezom. Sustavno se bore protiv prava Srebreničana i nastoje osporiti svaku akciju koja je u pravcu osiguravanja kakvog – takvog života povratnika.
Braćo i sestre! Tamo, u našoj Srebrenici, agresori su pobili mnoge muslimanske porodice, cijela sela i mahale. U nekim selima niko nije ostao i nema se tamo ko vratiti. Majkama su ubijani jedinci, makar bili i malodobni. Ima porodicâ u kojima je od 20 članova ostalo jedno čeljade, familijâ u kojima je 50 i više njihovih članova ubijeno. Mnoge naše sestre su ostale same. Majke bez hranioca. Ali, svi se oni bore i daju glas koji mora čuti čitav svijet.
Majke Srebrenice su heroine kojima se divi cijeli slobodoljubivi svijet. Njihov glas, prije svih, moramo čuti mi, njihova braća i sestre. Moramo stajati uz njih i pružati im bezrezervnu podršku i pomoć. To je naš dug i zadatak. Ko god ima i malo u sebi čovječnosti boriće se za njihova prava i koristiti i najmanju mogućnost da im pomogne i da cijeli srebrenički kraj počne živjeti u punom dostojanstvu i slobodi. Ko izda ove principe izdao je BiH i ugrozio njezinu budućnost.
Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. (El-Hadždž , 38)
Danas je prilika da se ponovo digne glas za davanje punih prava Srebrenici i Srebreničanima, da se upozore oni koji kalkulišu.
Čim primijetiš vjerolomstvo nekih ljudi, i ti njima isto tako otkaži vjernost – Allah uistinu ne voli vjerolomnike. (El-Enfal, 58)
Krajnje je vrijeme da Srebrenica počne disati punim plućima, da majke i očevi Srebrenice dobiju satisfakciju za svoje stradanje i gubitke koje su pretrpjeli, da se pravda počne primjenjivati u punome zamahu i da se, konačno, srebrenički šehidi smire u šehitskom Mezarju u Potočarima. To šehitsko mezarje mora nam postati simbol, poziv, pouka i opomena da kraja svijeta. Tamo trebamo ići i razmišljati, kako na dan stradanja Srebreničana tako isto i u drugim prilikama.
Braćo i sestre! Dužnost nam je uspraviti se i boriti se za svoja prava i prava svih onih kojima su uskraćena ili oduzeta. Dvanaest godina od srebreničke golgote je previše dug period u kome nije mnogo čega urađeno a trebalo je biti. Zbog toga i ovom hutbom upozoravamo na mnoge nepravde koje se čine Srebreničanima, živima i ubijenima. Mi ne smijemo šutjeti. Ne bojmo se nikoga osim Allaha. Ako smo vjerni Njemu i principima islama i pravde, onda smo dužni da se borimo za prava svoje braće. Uzvišeni Allah je rekao:
Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite. (Nuh, 13)
Pozivamo na zbijanje našega saffa i jedinstvo radi perspektivnije budućnosti ove naše generacije i onih koji će doći poslije nas.
Svemilosni Allah nam je odredio način života i ponašanja u njemu koji za pitanje o kome smo u današnjoj hutbi govorili ima valjano značenje:
O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! (Alu ‘Imran, 200)
Mr. Muharem Omerdić